-
Krajem 1964. godine unutar INA-e je formirana delatnost Trgovina, a 1966. godine je priključena i Rafinerija Lendava.
-
Tokom 1960-ih i 1970-ih, INA je integrisala značajne kapacitete: rafinerije u Zagrebu, Tvornicu mineralnih đubriva u Kutini, Petronaftu Solin, naftovod Opatovac – Bosanski Brod, Zagreb Inženjering, OKI Zagreb i DINA Omišalj, odnosno petrokemijske pogone.
-
Preradbeni kapacitet porastao je sa početnih 2,2 miliona tona na 15 miliona tona do 1979. godine. Pritom je Rijeka dobila novi pogon u Urinju (1965), a otvorena je i rafinerija u Zagrebu na Žitnjaku (1971).
-
Broj pumpi porastao je sa 195 (1966) na preko 500 tokom 1970-ih.
-
otvoren je naftovod Omišalj – Sisak, koji je transportovao naftu do kontinentalnih područja (Bosanski Brod, Pančevo, Novi Sad), a INA je bila jedan od glavnih investitora.
-
U periodu od 1980. do 1990. godine, INA je bila najveća kompanija u SFRJ, sa oko 32.000 zaposlenih, i činjela je 10% ekonomije Hrvatske prema ostvarenim prihodima 1990. godine.
-
Najveća proizvodnja nafte i gasa zabeležena je 1988. godine: 5,1 miliona tona nafte i 2,1 milijardu m³ gasa.
-
Headquarters: Zagreb, Hrvatska.
-
Ključna delatnost: istraživanje i proizvodnja nafte i gasa, prerada nafte, distribucija naftnih derivata, maloprodaja.
-
Rafinerije: posluju rafinerije u Rijeci (Urinj) i Sisaku.
-
Maloprodajna mreža: oko 445 pumpi u regionu.
-
Kapitalna ulaganja: Rijeka rafinerija je modernizirana izgradnjom hidrocracking kompleksa, jedinice za vodonik, desulfuration, te planom za Delayed Coking Unit (2014).
-
Molve gas projekat: INA upravlja najvećim gasnim projektom u Hrvatskoj (region Podravine), koji čini 70% ukupne proizvodnje gasa, a između 1980. i 2005. proizveo je 25 milijardi m³ gasa i 8 miliona tona kondenzata.